top of page
Search
  • B2Run

Dijana Vetturelli i Nataša Novaković o ESG-u i gdje je nestala društvena dimenzija?

Updated: Nov 9, 2023

Hrvatska udruga poslodavaca i tvrtka VETTURELLI, organizator poslovne utrke B2Run predstavili su rezultate zajedničke ankete, provedene tijekom kolovoza i rujna na 237 ispitanika iz B2Run zajednice i kompanijskih ljudi odgovornih za ESG pitanja. Tim povodom razgovarali smo s Dijanom Vetturelli, osnivačicom savjetodavne tvrtke VETTURELLI i tech startupa qohubs i Natašom Novaković, direktoricom za ESG u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.


Što je istraživanje koje ste proveli pokazalo, možemo li izvući generalni zaključak?


Dijana: Anketa je donijela puno različitih uvida koji imaju direktan i indirektan utjecaj na poticanje promjena. Npr. rezultati su pokazali kako zaposlenici smatraju da kompanije, javne organizacije i društvo nisu osposobljeni i dovoljno fleksibilni za pokretanje promjena (ocjena 4/10) te da trenutne prakse i aktivnosti njihovih kompanija imaju znatan prostor za poboljšanje ocijenivši ih sa 6/10. 70% zaposlenika traži od svojih kompanija veći naglasak na rješavanje okolišnih pitanja i 73% na rješavanje društvenih pitanja dok 82% ESG stručnjaka ističe potrebu za većim naglaskom na okolišna pitanja, a 33% da se adresiraju i društvena pitanja.


Jesu li vas neki od podataka (ne)ugodno iznenadili?


Nataša: Osobe koje se bave ESG-om izrazile su puno veći interes za okolišne nego za društvene teme. Iako me takva razlika početno iznenadila, razmišljajući s čim se u ovom trenu ponajviše „bore” osobe zadužene za ESG je svakako okoliš. Regulativa koja dolazi vezana za okoliš sveobuhvatna je, kompleksna i detaljna pa je nekako normalno da je to ESG zajednici najrelevantnije. Međutim, društvena pitanja trebala bi biti barem podjednako važna ali se smatra da ona nisu problem jer nisu mjerljiva i nema toliko propisanih kriterija. Osim toga svaka kompanija za sebe misli da ovaj društveni segment već ispunjava.


Dijana: Nisam sigurna je li me podatak iznenadio, ali svakako me zabrinuo. Naime, ESG stručnjaci smatraju kako je utjecaj građana na poticanje promjena svega 21% u odnosu na kompanije i javne institucije. Ovaj podatak otvara pitanje je li vjerujemo ljudima, njihovoj prosudbi i sposobnosti da budu pokretači pozitivnih promjena. Smatramo li da su kao akteri bitni u stvaranju boljeg radnog okruženja i boljeg svijeta? Činjenica da donosioci odluke imaju tako malo vjere u utjecaj ljudi je nešto što će nas kao organizacije i društvo kočiti u daljnjem razvoju.


Stavlja li se u ESG-u previše naglasak na ekologiju? I zašto?


Nataša: Pa ne bih mogla reći da li se stavlja previše na ekologiju ili se stavlja premalo na društveno i na upravljanje. Činjenca jest da bismo se trebali brinuti za okoliš i održivost, no s druge strane podjednako bi trebala biti važna i briga za društvo, kako za zaposlenike, tako i za utjecaj na društvo generalno, lokalnu zajednicu i dr. Dobar način upravljanja također je izuzetno bitan jer kada se ne upravlja na transparentan i uređen način sve je dobro dok se ne desi neki problem koji na kraju postane reputacijska šteta za kompaniju. Rekla bih da se na ekologiju možda previše stavlja naglasak na svim edukacijama pa i konferencijama, jer sve se svodi na taksonomiju i izvještavanje. A ESG je puno više od toga.


Kako vi vidite budućnost ESG izvještavanja u Hrvatskoj? Neke projekcije govore da će do 2030. godine organizacije morati demonstrirati svoju predanost transformaciji. Priča i sitting on the fence više nije opcija.


Nataša: Vjerujem da je upravo tako, jedan dio kompanija morat će se zbog regulative potruditi da sačinjen ESG izvještaj bude kvalitetan i mjerljiv, a s druge strane kompanije koje su u nabavnom lancu velikih kompanija, također će se morati potruditi i prigrliti ESG izvještavanje, kako bi ostale u igri. U konačnici već sada mnoge inozemne kompanije prilikom traženja poslovnih partnera inzistiraju da se radi o kompaniji koja je predana održivosti. Svakako će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj.


Dijana: Potrebna je promjena mnogih paradigmi, primjerice - da sve treba biti mjerljivo. Često se spominje kako je u ESG kratici dimenzija S (social) teže za mjeriti pa je veći fokus organizacija stavljen na E i G. Želja za postizanjem brzih mjerljivih rezultata, koji imaju kozmetički efekt i odmiču od promišljanja pojma i življenja „održivosti“ u njezinoj cijeloj kompleksnosti dostigla je svoj vrhunac davanjem nagrade kompanijskim čelnicima za doprinos ESG i DEI. Što se time daje na znanje? Da ćemo i dalje raditi samo na onom što možemo mjeriti i prikazati u izvještajima, kroz kvote i sve ono što će nekom osigurati bonuse. U tome su kompanije iskusne i uvježbane. Ono u čemu nisu uvježbane, a neophodno je za stvaranje boljih radnih okruženja i boljeg svijeta leži u domeni društvenog. Nisu uvježbane u mijenjanju percepcije, promatranju i vođenju argumentirane rasprave o organizacijskim praksama na razini cijele kompanije i stvaranju zajedničkog razumijevanja za bolja radna okruženja i bolji svijet. Odgovor leži u organizacijskom diskursu.


Comments


bottom of page