Hodanje nije odustajanje — i još nekoliko stvari koje pomažu na B2Runu

Pet kilometara? Lakše je nego misliš.

B2Run svake godine okupi tisuće ljudi iz poslovnog svijeta. Dolaze kao tim, izlaze iz ureda, dijele iskustvo koje se pamti. Ako se pitate kako izgleda tih pet kilometara ako vam to nije svakodnevnica, evo što trebate znati.

Staza se može i prešetati. Stvarno.

Počnimo s najvažnijom stvari. Pet kilometara nije atletski pothvat rezerviran za one koji redovito treniraju. To je udaljenost od Maksimira do Tehničkog muzeja, malo više od tri kruga po Bundeku. Pješice je to otprilike sat vremena, a u kombinaciji hodanja i laganog trčanja negdje oko četrdeset pet minuta.

Na B2Run stazi nema pravila o tome kako morate prijeći tih pet kilometara. Možete trčati cijelo vrijeme, možete hodati cijelo vrijeme, možete kombinirati jedno i drugo ili prilagođavati tempo kako se osjećate. Ima sudionika koji idu brže, ima onih koji šeću i ima svih nijansi između. Nitko nikoga ne gleda, atmosfera vas nosi bez obzira na to kojim tempom idete i jedino što je važno jest da krenete zajedno s ekipom.

Niste se pripremili? To se dogodi.

Prijava je bila tjednima unaprijed, dani su prolazili i tenisice nisu obute ni jednom. Prepoznatljivo.

Evo jedne važne stvari koju treba znati: hodanje nije odustajanje. Na petkilometarskoj stazi hodanje je strategija. To potvrđuje i program britanskog NHS-a, nacionalnog zdravstvenog sustava u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je pomogao milijunima ljudi da prvi put prijeđu 5K, a temelji se upravo na izmjenjivanju trčanja i hodanja. U prvom tjednu programa polaznici trče jednu minutu, hodaju minutu i pol i to ponavljaju osam puta. Trideset minuta ukupno. Ni puno ni zahtjevno. Svaki tjedan se malo pomakne i za nekoliko tjedana te iste osobe prolaze pet kilometara bez zastajkivanja.

Na B2Run stazi to izgleda ovako u praksi. Krenete svojim tempom. Kad osjetite da se dah skraćuje i da noge počinju biti teže nego što trebaju, prijeđete na hodanje. Uhvatite dah, noge se malo odmore i krenete opet. Bez grižnje savjesti, bez osjećaja da ste pogriješili. To je plan, ne improvizacija.

Imate još nekoliko tjedana? Iskoristite ih ovako.

Tri dana tjedno, trideset minuta. To je sve. Ne trebate više od toga da na B2Run dođete s osjećajem da ste je zapravo i trenirali.

Prva dva tjedna ne jurite. Trčite minutu, hodajte minutu i pol. Ponovite osam puta i idite doma. Zvuči premalo, ali poanta je da tijelo nauči ritam kretanja i odmora, a ne da se iscrpljuje. Treći i četvrti tjedan produžujte intervale trčanja za minutu i skraćujte hodanje za trideset sekundi. To je doslovno sve. Za četiri tjedna razlika u nogama i glavi bit će vidljiva i na B2Run stazi ćete je osjetiti već negdje oko drugog kilometra, kad shvatite da vam nije toliko teško koliko ste mislili da će biti.

Savjeti koji stvarno pomažu na dan B2Runa.

Krenite polako, puno laganije nego što vam se čini da trebate. Atmosfera na startu vas odmah ponese. Glazba, kolege, gužva, svi odjednom kreću i noge vas same nose brže nego što ste planirali. To je najčešći razlog zašto je nekome teško već na prvom kilometru. Tijelu treba pet do sedam minuta da uđe u ritam i za to vrijeme svaki korak koji je prebrz kasnije se osjeti. Krenite sporije nego što mislite da trebate i ubrzajte tek kad osjetite da ste se zagrijali.

Pazite na dah, ne na noge. Većina početnika fokus stavlja na to jesu li noge umorne. Bolji pokazatelj je dah. Dok možete razgovarati s kolegom pored vas, tempo je pravi. Čim primijetite da više ne možete normalno pričati, usporite ili prijeđite na hodanje. Dah vam je najbolji pokazatelj tempa. Popijte vode. Tijelo za vrijeme kretanja gubi tekućinu puno brže nego u mirovanju, posebno ljeti i posebno kad ste uzbuđeni i puni adrenalina, što na B2Runu gotovo uvijek i jest. Na polovici staze čeka vas okrepna stanica, iskoristite je čak i ako ne mislite da ste žedni. Dobro se hidrirajte i dan prije, ne samo ujutro prije polaska.

Nosite tenisice koje ste već nosili. Ovo nije sitnica. Nove tenisice na dan B2Runa gotovo uvijek znače žuljeve do drugog kilometra. Ponesite one koje vaše noge već poznaju i u kojima se osjećate kao kod kuće.

Treći kilometar je onaj na kojemu svi malo posustanu.

Dogodi se gotovo svima. Negdje oko trećeg kilometra noge počnu biti teže, dah je malo kraći i javlja se misao da je možda dosta. To nije znak da ne možete, to je normalna fiziološka reakcija tijela koje se prilagođava naporu. U tom trenutku pomaže jedna jednostavna stvar: ne mislite na preostale kilometre, mislite samo na sljedeći zavoj. Pa na sljedeći. Kada stazu razbijete na male dijelove, svaki od njih postaje izvediv.

Na B2Runu je to lakše nego inače jer uz vas ide cijela ekipa. A na polovici staze čeka vas okrepna stanica s vodom koja je ujedno i psihološka točka preokreta — od tog trenutka znate da je više iza vas nego ispred.

Na kraju, ono zbog čega ste tu.

Ne dolazite na B2Run da dokažete kondiciju. Dolazite jer su kolege tu, jer je to četvrtak koji izgleda potpuno drugačije od svih ostalih, jer tih pet kilometara postaje zajedničko iskustvo koje pamtite zajedno još dugo nakon što staza završi.

Pet kilometara je samo razlog da se sve to dogodi.

Vidimo se na stazi.