Tko je najinformiranija osoba u organizaciji? Vjerojatno biste odmah pomislili na vašeg B2Run kapetana:icu koja prati svaki newsletter, rokove za kotizacije i pazi na sve potrebe svoje ekipe na sam dan okupljanja. Možda će vam na pamet pasti vaš supervizor koji u svakom trenu zna koji su poslovni procesi u kojoj fazi. No, što je sa svim neslužbenim glasinama koje kolaju uredom? Tako bismo onda mogli zaključiti da su najinformiranije osobe one čiji je stol pozicioniran u blizini kuhinje gdje se odvijaju pauze za ručak ili ona simpatična kolegica koja uvijek ima vremena saslušati naše probleme. Takva znanja su rezultat neformalne komunikacije.

Prvo da razjasnimo što je formalna komunikacija. Ona se odnosi na dijeljene službenih informacija u organizaciji i obično će teči strogo hijerarhijski. Putovat će uglavnom preko uspostavljenih komunikacijskih kanala u organizaciji poput službenog maila, newslettera ili neke dogovorene platforme. Može se odvijati i na službenim sastancima, ali tada su unaprijed pripremljene točke dnevnog reda te se vodi zapisnik. Poruke koje putuju formalnom komunikacijom moraju biti jasne i sažete kako bi se održala organizacijska efikasnosti.
Neformalna komunikacija je već drugi par rukava. Ovakav tip komunikacije se događa u nešto opuštenijoj atmosferi. Ona je neovisna od organizacijske hijerarhije te se odvija po principu spontano razvijenih odnosa između zaposlenih. Još se naziva “komunikacija vinove loze” zbog razgranate i kompleksne mreže preko koje putuje. Za razliku od formalne komunikacije, kanali putem kojih informacije teku su nešto raznolikiji. Komunikacija se odvija putem društvenih mreža, tokom small-talka u liftu pa i neverbalnom komunikacijom. Tu spadaju i GIF-ovi i stickeri koje ćete možda podijeliti putem WhatsApp-a ili međusobnih pogleda kada riječ na sastanku vodi onaj tip. Svrha neformalne komunikacije nije nužno prijenos točnih i sažetih informacija, nego izgradnja međuljudskih odnosa, ali i prijenos znanja u situacijama koje zahtjevaju trenutnu pažnju i reakciju.
Sada kada smo utvrdili gradivo iz komunikacijskih znanosti, moramo se zapitati koji je očekivani nus-produkt komunikacije koja je stihijska i nekontrolirana. To su dakako sablasne – glasine – iliti tračevi.
Riječ trač kod nas ima ponešto negativnu konotaciju. Možda bi nam prva asocijacija bila da je to nešto čime se bave malograđani, oni koji će sjesti na gradsku špicu, ispijati kavu i promatrati slučajne prolaznike kako bi ih mogli na neki negativan način prokomentirati. To može biti tako, no što tračevi znače u organizcijskom kontekstu?
Hajmo provjeriti službenu definiciju. Glasine su sve one informacije koje nisu službeno provjerene i verificirane te dionici komunikacije ne raspolažu konkretnim dokazima koji svjedoče njenoj istinitosti. Iako ovo možda zvuči kao nužni kaos i nered u kolektivu, to ne mora nužno biti tako. Tračevi se u organizacijama uglavnom pokažu kao ključni u trenutcima velike nesigurnosti, primjerice kada uprava “zavrne pipu” i prestane dijeliti informavije u trenucima krize. Tada je od ključne važnosi utilizirati znanje koje nismo dobili iz službenih kanala i tako pokušati držati stvari pod kontrolom pa i spriječiti širenje masovne histerije. Tako su istraživanja pokazala da glasine mogu doprinijeti kontroli razina anksioznosti kod zaposlenika te im pomažu u suočavanju s nesigurnosti.
Osim toga, dijeljene glasina može djelovati vrlo terapeutski. Ono u svojoj suštini podrazumjeva dijeljenje svojih nesigurnosti i briga vezanih za organizaciju osobama koje to zapravo najbolje razumiju – svojim klegama. Tako se stvara jedinstven sustav podrške s članovima koje muče isti problemi te imaju dobro razumijevanje situacije u kojoj su se našli. isto tako, unatoč općem mišljenu kako se glasinama uglavnom prenose negativne emocije i misli, zapravo najveći udio prenesenih informacija su one pozitivne. Stoga, ako vas kolega možda pita da ga odbacite doma, učinite to, dobar glas se daleko čuje.
A kako na to sve reagiraju menadžeri? Onako kako biste i mislili. Nije im baš drago. Većina supervizora će aktivno pokušati suzbiti širenje glasina, ali ti napori uglavnom neće uroditi plodom. Međutim, osobe na menadžerskim pozicijama itekako mogu iskoristiti moć trača. Uz otvoreno uho (a i srce) svaki umješni menadžer može uvidjeti kako su tračevi zapravo puls organizacije koji dosta otkriva o njoj. Tako će se iskusan šef možda I uključiti u osluškivanje tih glasina kako bi saznao kako kolektiv diše I što muči njegove zaposlenike, a nadamo se da bi uveo I neke pozitivne promjene.
Zaključno, neformalna komunikacija igra krucijalnu ulogu u formiranju organizacijske dinamike. Njeguje društvene mreže, poboljšava suradnju i facilitira brzu razmjenu informacija. Tako je unutar kolektiva važno promovirati transparentnost, otvoren dijalog te osluškivati jedni druge, čak i kada možda imaju nešto ružno za reći. Možda stvarno nije ok držati svoje prljave tenisice s B2Runa ispod stola u uredu CIJELI tjedan…